MINUSPLUS

Dobrodošli na moj blog

05.05.2019.

Za čim čezneš dušo moja ..evo tebi gosta tvog

Kopno i voda su dva različita svijeta. Čovjek na kopnu ne razmišlja o kiseoniku ali u vodi bez njega ne bi mogao preživjeti ukoliko bi poželio da živi u vodenom svijetu neko duže vrijeme. Čovjekova veza sa svijetom kopna u svijetu vode jeste kiseonik. Tako je i sa dušom. Ona je spuštena na dunjaluk iako nije iz ovog svijeta. Ibadeti su njen jedini kiseonik i veza sa svijetom odakle je došla. Zato, ukoliko joj uskratimo ibadete nastupiće katastrofalne posljedice,jer duša ne voli i ne želi da bude konstantno izmorena i iscrpljena konfliktima i borbom,kojekakvim pogrešnim lekcijama i putanjama koje joj nisu namjenjene.Duša nije osoba, niti je jastvo, ego, osjećaj ili misao,duša je bit i ono što jeste...


Pitaju te o duši. Reci: “Što je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dano samo malo znanja.” (Al-Isra, 85)

Kako su prelijepe ove Allahove riječi i tako istinite,čovjek ma koliko tehnološki uznapredovao, nikada neće moći staviti dušu (tuđu, a ni svoju) pod mikroskop, jer o njoj dato nam je samo malo znanja, tek toliko možda samo da bismo je razumjeli.Niko od nas ne zna gde se nalazi duša , kako izgleda, kakva joj je struktura,ali svi znamo kako boli ukoliko joj uskratimo potrebini mir.Duša se tada poöne buniti i zahtijevati svoja prava nazad,jer duša je bit našega bića, onaj dio nas za koji bi slobodno mogli reči da je korijen iz kojeg sve drugo nastaje,a kada se korijen počne kvariti ili truhnuti u opasnosti je i sve ostalo što ide uz njega.Mada je duša neosobna ona ipak razumije naše osobne osjećaje, misli i uvide.zato smatram kako mo mi imamo dušu u glavi mi se odma stvori misao , zar ne bismo isto tako mogli reči da “duša ima nas”,jer ona je ta koja u ovom trenutku iskušava naša iskustva, misli naše misli i na neki način se razvija kroz naše odluke, riječi i djela.

Tijekom svog zemaljskog postojanja padali smo (i to još uvijek činimo) pod utjecaj nametnutih struktura koje su nas dovele u duboko i nesvjesno stanje o sebi. Na takav način, onemogućili smo buđenje, rast i probijanje duše kroz um, kako bi ona zagospodarila nad tijelom, te nas povela kroz svoju suštinu.Neznanje, nepoštivanje Univerzalnih zakona, pohlepa za ovozemaljskim materijalizmom, rezultirali su padom duše u ropstvo, a posljedice tog pada su duhovno siromaštvo, ratovi, zlo svake vrste, neopravdana mržnja, haos i dezorijentiranost u svijetu, te odricanje od sreće i života koji nam pripadaju.Bez svjesnog prisustva duše u tijelu, mi nismo u stanju živjeti kvalitetnijim životom niti ovaj svijet pretvoriti u jedno mirno mjesto, u kojem bi vladali ljubav, međusobna povezanost i harmonija. Naš um nije u stanju to ostvariti. Do tog ostvarenja može nas dovesti samo naša duša, kroz svoje ponovno spajanje s onim najuzvišenijim Božanskim dijelom sebe i usklađenim  Univerzalnim zakonima oko nas.“Pa kada ga ujednačim i u njega udahnem od Svoga rûha učinite mu sedždu.”(Hidžr, 29.)Svojim haotičnim mislima i ponašanjem koje ne uspijevamo razumjeti stvaramo nered u duši te remetimo prirodni tok kojim bi ovaj naš ovozemaljski život trebao teći i tada duša  zaista počinje da “boli”, jer smo je udaljili od njene istinske biti.Pošto je čovjek po svojoj prirodi religiozno biće (homo religiosus) kao što je i (homo sapiens i homo faber) "čežnja za Bogom ( Katekizam) upisana je u ljudskoj duši, jer je od Boga i za Boga stvorena".

“Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i molitvu obavljaj i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!”( Hidžr 97-99)

Čovjek u sebi nosi beskonačnu žeđ, "nostalgiju za vječnošću", potragu za ljepotom, želju za ljubavlju, potrebu za svjetlom i istinom, koja ga potiće prema Apsolutu.Ova privlačnost Bogu je u stvari “ zov duše”koja je svoje korijene učvrstila u dubini svakoga od nas.Prema tome, nije ga lahko dekodirati.Svako onaj koji želi snositi odgovornost za djela koja čini, sam uzima u kalkulaciju opstojnost jedne Apsolutne Instancije kao Inteligencije u Univerzumu, koja sve koordinira i pravi svrsi shodnim.
Drugim riječima svrha života trebala bi biti u spoznavanju potreba i želja(ibadeta) svoje duše kako bismo uspostavili ravnotežu i usklađenost sa Univerzalnim zakonima oko nas.Ponekada je potrebno zaviriti unutar sebe u svijet svoje duše i posmatrati tu tihu prisutnost u nama koja strpljivo čeka da je prigrlimo i oslobodimo okova i izdignemo je iz  svog malog napuhanog Ja.Evo nam opet idealne prilike za to,mubarek mjesec ramazan,od milja mu tepam“jedanaesta infuzija“,jer zaista mjesec ramazan služi svakom Božijem robu da se probudi iz “očaja do Božijeg zagrljaja”, za mnoge možda i nesvijesna infuzija,ali i neprocijenjiva ljekovita kap duhovnosti koja je potrebna svakoj duši da bi ponovno pronašla svoju putanju kojoj je težila i napokon našla put svog izražaja.Vratimo se poletu vjere u našem ramazanu, otvorimo jednu novu i kvalitetniju priču u našem životu. Pokažimo snagu našeg duha, postimo,učimo, moralno se uzdižimo u ime Stvoritelja Veličanstvenog,Stvoritelja naših duša zarad isključivo Njegovog zadovoljstva, a naše sreće i blagostanja. Otvorimo naše duše i srca svojim najbližim, rodbini, prijateljiima i svim  muslimanima. Ramazan neka bude prilika da se jedni drugima približimo, povežemo, sprijateljimo.Neka nam bude i prilika da se upitamo da li smo među onima za koje Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: „Mi čovjeka stvarmo u najljepšem skladu“ (et-Tin, 4) upitajmo  se: „Da li sam ja insan dostojan tog sklada (najljepšeg oblika) ili sam svojim postupcima spušten/na na, kako Kur'an kaže: „A zatim ćemo ga vratiti na najnižu razinu“ (et-Tin, 5)“. Kur'an kada govori o čovjeku naziva ga raznim imenima: abd – rob, insan, mu'min, mušrik, munafik, kafir... shodno čovjekovim stanjima i postupcima. Upitajmo se jesu li naši postupci mu'minski ili, ne daj Bože, munafički, kafirski..licimjerni i lažni. Da li je moja okolina oko mene mirna od mene, gibetim li, potvaram li,nanosim li kome tugu,zlo, bol? Jesam li ja svom komšiji,dostojni komšija, jesam li dostojan roditelj, evlad..? Jesu li mi svi mu'mini braća i jesam li ja njima brat!? Jesam li ja, ne daj Bože, na najnižoj razini?

Prenosi se da se Poslanik , a.s. jednom prilikom ispeo na minber, i tom prilikom su ashabi čuli da izgovara riječ amin, tri puta. Na što si izgovorio amin?, upitaše ashabi. Poslanik, a.s. reče: „ Došao mi je Džibril i saopćio da je nesretan onaj u čijem društvu budem spomenut,a ne donese salavat na mene. Zato sam rekao amin."

„Nesretan je i onaj ko dočeka ramazan, a ne zasluži Božiji oprost", reče Džibril. Rekoh i na to amin.

„Nesretan li je onaj čovjek koji doživi starost makar jednog od svojih roditelja, pa svojim odnosom prema njemu ne zasluži Džennet", zaključi Džibril. Rekoh i na tu dovu amin."

Zato moralnu i duhovnu snagu koju možemo postići u ovom mjesecu, iskoristimo i upotrijebimo u najvećem angažmanu. Ona je okrepljenje za naš ovosvjestki put, a i najbolja opskrba za ahiret.Bog je taj, koji ide svakom onom čovjeku u susret, ako ga on samo traži.To se onda vidi na reakcijama i aktivnosti svakog čovjeka i njegove pneume- duše.Vidljivo i prepoznatljivo za svakoga!Onaj ko ovo traženje odbaci nije u stanju doći do više spiritualnosti, tj. on necć nikada postati "homo religiosus" u pravom smislu riječi, nego "homo religiosus" u opcćnitom smislu tog izraza.I uvijek će biti u konfliktu sa svojom dušom, a sa tim i svim ostalim zakonima koji vladaju u Univerzumu.



Noviji postovi | Stariji postovi