MINUSPLUS

Dobrodošli na moj blog

12.10.2018.

TVOJ DAN

Pogledah sunce koje se tek rađalo i nagovještavalo prelijep dan,znala sam da će to biti tvoj dan, tako uvijek bude, kada se u meni probudi Ljubav i poželim da te vidim, a tebe nije bilo tu.Poželjeh opet da smo jedno da ti pričam priče koje si volio da slušaš, i da mi pričaš priče koje sam voljela da slušam.Ljubav se nagomilavala svakim trenom,a ja nisam imala kome da je dam,jer ti nisi bio tu.Kada nisam mogla više da izdržim tu veliku i silnu Ljubav , uzeh Knjigu i prouči Suru koju si mi ostavio u amanet i na dar ."Uči i penji se..!"Proučih..i osjetih još veću želju i Ljubav za tobom, srce zadrhta još jače i pustih ga opet da mi pokaže put do onih mjesta gdje si bio ti.. Izađoh napolje da zalijem cvijet, omilujem voćku koja daje slastan plod i progovorim joj koju riječ..ostavih mrvice ptičicama koje cvrkutom najaviše gozbu Posjetih komšinicu s darovima i podmjerom i obradovah sve...ja imam da kupim, al' ona je bogatija...ona ima djecu, a ja ne. I to ne umini moju želju i Ljubav za tobom, kročih na ulicu, pomazi lutalicu, dadoh mu hranu i vodu,požurih na slabašni glasić malog mačeta koje je drhtalo od straha i sklonih ga u okrilje sigurnosti,prihvatih stare ruke djeda i nene , obrisah tugu i brigu iz njihovih očiju za taj dan.Otvorih vrata zabrinute majke izbjeglice, zatekoh je kraj prozora uplakanih očiju opet je učila dove.Tajno zavirih u svoj novčanik,ozarih se kada vidjeh koliko ima i nebi mi briga da do plate je još dugo,s osmijehom izvadih gotovo sve,stavih ispod jastuka  usnulog malog dječaka koji je završavao hifz,želio je da bude hafiz i da bude jak..pomilovah ga po kosi nježno,suza niz lice krenu, jer opet shvatih kako i kolko ljude boli rat.Želja za tobom da te vidim nimalo ne minu sa tim, još je bilo Ljubavi u meni i ti nisi bio tu, a ja i dalje slušala srce koje mi je pokazivalo tvoj put.Navratih do džamije,raširih ruke nasmijanoj djevojčici koja mi je trčala u zagrljaj,ona nije prodavala teglu borovnica da bi popunila praznu sofru za taj dan,već šarene narukvice u kojima su utkani diječiji snovi duginih boja za bolje sutra,kupih od nje još koju iako ih imam kući već stotinu i pet,a kada bi me zabrinuto pitala zar mi nije dosta, ja sam joj s osmijehom govorila da ih imam samo par.Srce mi je i dalje davalo smjernica, znalo je ono u čemu te najviše ima iako nisi više bio tu..Dovede me i do nje,čekala me je kao i uvijek tog tvog dana,zagrli me oko vrata kao da je bilo prvi put.Pipajući me po licu rukama malim tražeći moj osmijeh na njemu koji nije mogla vidjeti, jer joj je falio vid,upita me, hoćemo li i danas opet bojiti njen crni svijet, ali prvo moramo njenoj mami ispričati priču o Jusufovom a.s. ocu dok je bio slijep.Ispričah ponovo priču punu nade po ko zna koji put,onako kako bi je i ti ispričao da si tu.Obećala sam ti jednom da ću biti jaka, da ću biti ti, a ja svoje obećanje uvijek ispunim.Dozvah vijetar da mu prodamo tugu i počesmo bojiti njen crni svijet.Suncu i suncokretima dadosmo najžuću boju.Upletosmo bijele oblake u njenu kosu.Kupismo osmijehe u najplavetnijem nebu, napravismo haljinicu za nju od šarenih pupoljaka.Smijali su nam se leptiri, plavi, bijeli, crveni , zeleni..svih boja..ili mi njima?..Lovile smo bijelog zeca rukama po najzelenijim brežuljcima koji je nosio poruku Ljubavi .. Zagrli me tada još jače dječiji smijeh,i ja ga dodirnuh srcem. Nismo mislile, samo smo bile.Ona utonu u san, a ja pođoh kući, umorna ali sretna. Ponovo pogledah sunce koje se spremalo da zađe,znala sam da opet prolazi tvoj dan,i da sam opet svu Ljubav koju imam prema tebi podjelila sa svijetom, jer ja nisam znala drugačije da je dajem nego onako kako si me ti naučio i kako si je ti davao.Zahvaljujući tebi naučila sam kako se dijeli Ljubav i kako se postaje bolji čovjek, kako se  ispunjava obećanje  i  postaje jak.Hvala ti,i da znaš uopšte se nije istrošila, Ljubav ne nestaje kada nestane tijela,naprotiv još je veća,  a ti u njoj najveći Njegov, moj Čovjek.Zato i ne odgovaram više  drugim ljudima kada me upitaju šta je imao on, a mi nemamo,zašto ga toliko u tebi ima, a nas nema? Pustim samo dan tvoj da prođe i on pokaže sve, jer Ljubav ne dolazi i ne nestaje sa tijelom i stvarima, već živi u dijelima.