MINUSPLUS

Dobrodošli na moj blog

08.10.2018.

KAKO OBJASNITI NA TURSKOM MAGARCA NA ZIDU - DUVARDAKI EŞEK

Od kada je moja sestra Adna doživjela saobraćajnu nesreću i iako je prošlo od tada godinu dana strah od ponovnog sijedanja za volan , nije je tako lahko napuštao.Imali smo donekle razumjevanja za njen strah tako da i nismo toliko insistirali na njena ponovna vozaćka umijeća,do ponekada ja , jer sam imala obavezu biti njen lični šofer i onda kada mi nije baš odgovaralo i bilo voljno kao i taj četvrtak koji je bio moj slobodni dan i kojeg sam mislila provesti na drugačiji način osim prisustvovanja otvaranju izložbe arhitektonskih studentskih projekata u Sidu koji je bio poznat stari lučki grad po grčko-rimskim ruševinama i helenističkoj arhikteturi, a tako i njegovim izložbama za studenate arhikteture.Mada sam prisustovala par puta tim izložbama i već mi bivalo neiteresantno ,ovaj puta sam trebala podijeliti radost sa njom zbog njenog rada koji se nalazio između tridesetak najboljih odabranih iz naše pokrajine.Gledajući njenu uzbuđenost i radost zbog toga prošla me je mrzovolja, a sa njom i odluka da ipak iskoristim taj posjet na najbolji način.Pošto sam znala da izložba poslije uvodnog dijela traje satima i da ću kao uvijek posmatrati sve po strani odlučila sam da nakon uvoda se izgubim  i posjetim jednu radnu kolegicu koja je bila na trudničkom bolovanju i prije par sedmica postala mama i sa bebicom se nalazila kod svekrve na oporavku koja je stanovala u tom gradu.Krenule smo malo ranije nego što je bilo planirano pošto sam tek u večernjim satima dogovorila posjetu sa prijateljicom i bilo malo vremena za kupovinu darova za nju i bebicu, a bez darova se ne ide na tako lijep događaj  i zbog toga što se Adna dogovorila sa svojim  kolegicama sa fakulteta da ih uzmemo usput iz Bereketa koji je svakako bio na putnoj relaciji prema Sidu.Uzdajući se u Adnino poznavanje puta prema mjestu gdje joj stanuju kolegice , jer im je išla par puta u posjetu sa busom nisam ni obraćala toliko pažnju na skretanje prema izlazu, jer sam mislila da ona poznaje put.Kada sam skrenula po njenim instrukcijama na izlaz koji bi trebao da nas dovede u taj gradić i nakon nekih petnaestak kilometara nije bilo ni traga ni glasa o njemu i broj drugog autoputa mi ukazivao da smo na pogrešnoj destinaciji rekla sam joj da pogleda na karti tačnost svoje izjave,hm , kada je pogledala ispostavilo se da smo zaista krenulo u pogrešnom pravcu.Ona se počela smijati dok je mene počelo da hvata blago nerviranje, ali sam progutala , jer je trebao biti ovo njen dan.Dok sam se prebacivala na desnu traku i usporavala vožnju da eventualno stanem i na brzinu pogledam sama kartu, jer mi je očito suvozač zakazao onda sam vidjela njega iako je put bio totalno prazan i na vidiku ni ispred ni iza nije bilo vozila, a tako i na suprotnoj strani isto, ja sam ugledala magare koje je visilo na zastitnom zidu.Sama iznenađena scenom stado malo više na kočnicu dok me je Adna u polusmijehu gledala začueđeno , rekoh joj šta sam vidjela i da se drži , jer se rikvercom moram vratiti par stotina metara unazad.I dok je ona uspaničeno uzvikivala "Ya Allah, čuvaj nas!"Ja sam proučivši bismillu i uključivši žmigavce za opasnost već bila u rikvecu pazeći da ne naiđe auto na nas.Kada sam stigla do mjesta gdje je bilo magare, Adna mi je tek onda povjerovala.Govoreći joj da preduzme mjere bezbjednosti i postavi trokut izašla sam iz auta i uputila se prema magaretu.Približavajući mu se polahko da ga ne preplašim gledajući ga onako nepokretnog posumnja da nije uginuo ,jer se uopće nije micao,obješene glave prema podu.Ali kada sam mu se približila vidjela sam da diše ,naginjući se prema zidu da mu pogledam oči i glavu nebih li što više saznala o njegovom stanju, podiže je neprimjetno da bi se nakon toga opet opustio..Vratih se na brzinu do auta po vodu i rukavice imajući namjeru da ga pregledam da nije slučajno šta slomio, opet se vratih njemu , a sa mnom i Adna koja je u međuvremenu završila svoj posao..





Pregledavajući ga ustanovih da nije ništa slomljeno već da se nalazi u stanju šoka baš kao i insani.Umivajući ga i pojeći ga iz šake kao da dođe malo sebi diže glavu , ali i dalje pogleda pruzrokovanog šokom.Dok sam bila zabavljena oko njega ,a Adna u sigurosnom rastojanju ,jer se plašila stoke,reče mi "Jannahhh ,pogledaj preko puta !" Pogledah i vidjeh još par magaraca koji su u grupi stajali nedaleko od puta u blizini jedne šumice i posmatrali nas.Iz grupe se odvoji jedan veći što predpostavi da mu je bila majka i krenu prema nama sa suprotne strane autoceste njakajući uznemireno i nervozno se krečući tamo-amo,u tome valjda čuvši nju poče i  moj "duvardaki eşek " kako mu kasnije nadjenuše ime da njače svom snagom, i pošto je bilo mjesto u udolini odjek njihovog nakanja je baš izgledao malo  stravično i preglasno, tako kada sam se okrenula prema Adni da joj kažem da situacija nije nimalo bezazlena, nije me začudilo što je šmugnula u auto ostavljajući me samu.Znala sam da na njenu pomoć neću moći više računati i da je iz auta neće moći izvući ni zaprežna kola više.Razmišljajući na brzinu šta da uradim,da ne bi došlo do nevolje nedo Bog kada bi majka magareta pošla da pređe cestu, a u tom momentu naišlo vozilo došlo bi do nesreće zasigurno.Hvatajući ga za zadnje noge pokušavajuči da ga pomjerim i prebacim preko zida  sjetih se onih aforizama o magaretu.Tvrdoglavost, da, ufff i to kakva, dok sam svu svoju snagu upotrebljavala da ga odignem on se nije ni pomjerao ni cenat jedan,uporno se držeči ukoćeno upirući prednjim nogama o asfalt otežavajući mi svaki pokušaj da mu pomognem.Pošto nisam insan koji lahko odustaje pokuša još par puta moleći Boga ujedno da neko naiđe iz našeg pravca,dok iz suprotnog mi ne bi bilo baš tako drago.Pošto sam gubila snagu uviđajući da sama neću moći ,zavapi Adni, a ona valjda vidjeći da se mučim, pobjedi strah izađe iz auta i i pokušasmo opet da ga pomjerimom, ali bezuspješno jer  je Adna ga samo ovlaš dodirivala, a ja bila zahvalna i na tome .U međuvremenu sam pokušavla da nazovem Beny i da joj kažem šta se dešava, ali mi je uporno izbacivala vezu, što je bio znak da je zauzeta i da ima pacijenta, dok joj nisam poslala porukom da mi samo pošalje na brzinu kako  da na Turskom jeziku objasnim Turskoj policiji da se magarac zaglavio na zidu.Pošto je vrijeme prolazilo i situacija bila sve više bezazlenija, a ko u inat niko nije nailazio  da nam pomogne, odlučih se da nazovem poiciju.Javi mi se ljubazna policajka koja i ne sačekavši da joj šta više objasnim osim kratkog predstavljanja i moje lokacije gdje se nalazim, me spoji sa kolegama koji su se nalaze u mojoj blizini i koji mi mogu najbolje pomoći.I onda otpoče slobodnim stilom tragikokomedija.Nakon kratkog predstavljanja i njima počeh im objašnjavati mojim nepravilnim izgovaranjem turskog jezika cijelu situaciju, govoreči im da sam vidjela "magarca na zidu"i sve moje uzaludne pokušaje da pokrenem duvardaki eşek-a.Primjećujući, da im je zabavno i da se valjaju od smijeha, kao i Adni koju je prošao strah odjednom, ali uhvatilo smijanje,malo povisi glas i zamalo ne prekido vezu,prvo da očitam bukvicu Adni pa onda opet njima, progovori naglas mojim mislima,da se i ne dešava svaki dan da ovakva "budala" kao ja dođe na ideju da skida magarca sa zida i brine se za eventulne nesretne događaje koji se nedo Bog mogu desiti svakog trenutka..Primjetivši moju malu "ljutnju" uozbiljiše se malo izvinjavajući se sa obećanjem da će što prije doći do mene, što bi značilo još jedno 40- minutno neizvješće.Taman kada sam završila sa njima čusmo  približavanje auta iz suprotnog pravca, govoreči Adni da moramo nekako dati ljudima znak da su magarci na putu potrčasmo uz cestu mašući i gestulirajući rukama da umanje brzinu jer je "ušata opasnost" na putu .I stvarno auta umanjiše brzinu uzvrativši nam mahanje,ali ne stadoše , što me nije ni začudilo, pošto sam vidjela engleske tablice, sigurno su pomislili, da smo neke vesele čobanice koje im tako poželiše sretan put.Smijući se sada i ja sve komičnijoj situaciji vratismo se magaretu.Majka magareta vidno uznemirena prolaskom auta poče opet da njače, a on da joj uzvraća.Samo ovaj puta njegovo njakanje je bilo tako žalosno da se i Adni sažalilo . Pokušasmo opet da mu pomognemo,i kako mu se približismo majka mu se osmijeli i  krenu prema njemu i nama.Nekako je vratismo mahanjem ruku i vikanjem nazad, a utom se pojavi i jedno auto u našem pravcu, što nas dvije mnogo obradova.Auto se zaustavi tik ispred našeg i izađe jedna starija žena upitavši nas trebali pomoć.Objasnismo i njoj šta se dešava i ona ponudi da ostane sa nama dok se nešto ne riješi, jer samo tako može pomoći,.zbog nedavne operacije kičme koju je imala nije smijela ništa teško dizati ili praviti neke nagle pokrete.Nas i time obradova, jer barem nismo bile više same u svemu.Uzevši njen trokut iz auta pređo na suprotnu stranu ceste da bi ga postavila na odgovarajuće mjesto kako bi koliko -toliko bio upozorenje na opasnost za vozače i zahvaljivala Bogu što nije bilo prometa na cesti.Kada sam postavila znak i pošla da se vratim čula sam viku njih dvije i bacila pogled u pravcu kojeg su mi pokazivale,majka magareta se kretala prema meni ne baš prijateljski.Pokušavajući da je zaustavim mahanjem ruku i pljeskom shvatih da ovaj puta neće trik uspejeti i da se ona neće zaustaviti već  da će me probati napasti što je i razumljivo vidjevši u meni opasnost za njeno mladunče.Bez puno razmišljanja potrčah prema zidu i prebacih se opet na sigurnu zonu zahvaljujući se na mojoj dobroj kondiciji koju stekoh u mojoj bašti sve ove mjesece, ha, a ona tik prošavši kraj njega kao da mi prijeti  zastade još malo gledajući me uznemirenim  i tužnim očima.Po prvi puta vidjeh je tako blizu.Da sam smijela i mogla ja bih je pomilovala i zagrlila ,hajvan, a tolika brige i borbe za svojim potomkom, i kažu magarci su glupi,nipošto, neki insani bi trebali se stidjeti nekada nekih životinja.Progovorivši joj par utješnih riječi sa respektnog rastojanja , ona se protrese i vrati se u šumarak, a ja magaretu vlažeći ga i pojeći opeti vodom koja mu se slivala niz gubice, moleći Boga za što skoriju pomoć, jer ko zna od kada je jadničak u ovakvom položaju bio koji nije nimalo bio udoban, a plus toga temperatura je bila enormno visoka, tako da smo se i mi topile već sahat i po gotovo.

U međuvremenu javljala se i Beny i Firina da mi pomognu u gramatičko turskom jeziku i moj otac da mi da podršku i svi su bili nekako na eksploziji smijeha dok su pričali sa mnom,misleći da to viješto kriju od mene, a ja se pitala hmm..čemu toliki smijeh ne znajući da im je Adna prenosila svaku scenu snimajući live u ubjeđenju da se nalazimo u nekom scenariju skrivene kamere,gdje će voditelj i kamermani izletiti svakog trenutka iz nekog grma pred nas, bojeći se da ne propusti koju scenu.Tek kasnije kada smo došle  kući i u miru sve sagledali shvatila sam zašto grcanje i oplakivanje nekih scena.Oplakah i ja samu sebe,hvala Bogu što su policajci ipak bili džentlimeni jer moj turski jezik dok sam im objašnjavala u kakvom položaju je magare bilo je katastrofalan, ohj.. nije ni čudo što su se gušili.od smijeha.Doduše teško bi bilo i na bosanskom jeziku objasniti našoj policiji da si negdje na autocesti naišao na magarca koji se zaglavio, a ne objesio "na zidu" ne znajući ni ti kako, i da visi u zraku sa glavom prema podu a..zadnjim dijelom na gore, mislim teško je riječima objasniti vizualnu sliku , pogotovo ako ti gramatika ne ide dobro, ispadne svašta nešto.Uglavnom sretna sam što su imali razumjevanja da sam strankinja i  ne proglasiše me malo puknutom..A tako je izgledalo isto kada me magarica napurila , a ja biježala od nje govoreči joj da je hajvan na bosanskom i da joj želim samo pomoći.Pametna neka magarica kada bolje razumije jezike od mene, jer me cijelo vrijeme nije više napadala.Pa moj "elegantni" skok na zid i ono olakšanje što me nije čopila, i što sam prošla samo sa razbijenim koljenom  koje me je tri dana bolilo i koje halalim u ime njihove ljubavi i sreće i pononvnog porodičnog spajanja.

Petnaestak minuta nakon susreta sa magaricom  čule smo opet da se približava neki automobil i ja poželi tako silno da je neki vozač  muškog roda i još uz to jak i snažan , jer od nas žena haman nije bilo nikakve koristi više.I stvarno naiđe neki vozač kombija ljubazni čiko koji nakon kratkog razgovora se uhvati posla i iz tri pokušaja odlijepi  tvrdoglavo magare od zida koje nesigurnim nogama klecajući otrči svojoj majci, a ona ga dočeka blagim udarcima glavom kao da ga ruži i ljubi ujedno,pođoše prema šumi obadvoje zastajkujući i gledajući u nas kao da se zahvaljuju i ta mi scena orosi oči.Zahvalismo se ljubaznim pomagačima i tamam kada smo krenuli stigoše i policajci obadvojica na motorima, kasneći samo desetak minuta od njihovog predviđenog dolaska.Kada su skinuli kacige sa glave primjetilo se da se suzdržavaju od grimase smijeha, kojem su dali opet oduška slušajući naše dvoje pomagača u opisivanju cijelog scenarija sada na tečnom turskom jeziku.Smijala sam se ovaj puta i ja ,jer kada insan proturi kroz glavu sve te dvosatne kubure zaista je bilo za smijeha. Izvinjavajući se još jednom i zahvaljujući nam se kada smo krenule ponudiše nam pratnju do izlaza za mjesto u kojem su stanovale Adnine kolegice.Opraštajući se još jednom sa krdom magaraca i malim magaretom koje kao da je znalo da sam ga ja spasila se cijelo vrijeme vrzmalo oko mene sa svojom majkom koja je sada bila sušta suprotnost od one koja ga je branila,sjetih se dvije velike lubenice koje sam usput kupila i doneso ih sa Adnom nudeći nama svima osviježenje jer je bilo veoma toplo.Lubenice su imale sasvim drugu namjenu, i ne kažu đabe nije kome je namjenjeno nego kome je suđeno.Magare je odma prišlo čim sam mu ponudila slastan zalogaj, i počelo jesti iz moje ruke.I ma koliko ja  želila ostati još sa njima bilo je vrijeme da se krene, a i oni kao da su znali za to krenuše prema obližnjom šumarku i tu nestadoše.I  kažu magarci su glupi.. hm.