MINUSPLUS

Dobrodošli na moj blog

06.10.2018.

OPTIMIZAM ILI PESIMIZAM

"Ako vjeruješ - onda su u životu (i) čuda moguća.Ako, pak, ne vjeruješ - onda je puka koincidencija siroto objašnjenje života.Vjerovanje je zasigurno uvijek bolja opcija.Ako te podrži Prvi, onda nije važno šte te neće podržati (neki) drugi.Da bi stigao do Dženneta, trebaš proći i kroz (dunjalučki) džehennem!"

"Olakšavajte, a ne otežavajte, obradujte, a ne odbijajte.” Kada bih vas pitala da li si očajavanjem i strahovanjem olakšavamo ili otežavamo, što biste odgovorili? Očaj, strah i briga zbog problema nikad čovjeku nisu pomogli više nego što su mu otežali. Optimizam nas ne košta ništa, a za njega bivamo nagrađeni. U teškim situacijama stalno si ponavljam ajet iz sure Inširah: “Zaista, s mukom je i slast”. Iz ovog se ajeta optimizam cijedi kao voda iz mokre krpe. Sa svakom našom poteškoćom i brigom dolaze i lijepi dani, ono “sutra” u kojima nema onog što nam danas okupira misli. Ono što trebamo je biti strpljivi, kao što nam Allah, džellešanuhu kaže u Kur’anu: “I strpljivo podnosi ono što te zadesi, dužnost je tako postupati.” (Lukman 17.) Vjernik nije isto što i nevjernik. Za razliku od vjernika, nevjernik gubi nadu u Božju milost, biva pesimističan i dopušta problemima i brigama da preuzmu njegov razum i srce pa on ne misli ni o čemu drugom, nego o njima. Allah, džellešanuhu obraća nam se u Kur’anu gdje kaže upravo to: “I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost”. (Jusuf 87) Ne znači da je pesimist nevjernik, ali znači da je pesimizam jedno od svojstava nevjernika. Prisjetimo se života Muhammeda, alejhisellama. Da li se islam širio lako? Da li je Muhammed, alejhisellam sjedio i kukao o težini situacije koja bi ga snašla, čak i onda kad mu je bilo najteže? A zar nama nije uzor Muhammed, alejhisellam? Nedavno sam pogledala predavanje u kojima se spominje Musa, alejhisellam. Svi znamo priču o njemu, no možda ne zalazimo dublje u njezinu pouku. Ja ću se zadržati na jednom dijelu priče. Musa, alejhisellam došao je do mora, s narodom i faraonom iza sebe. Običan čovjek naišao na problem, prepreku koja se čini nepremostivom, bezizlaznom. Ali, obratite pažnju na ono što je odgovorio kad se raširio strah među narodom koji se pobojao da će ih faraon stići: “Neće!” – reče on – “Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.” (Šuara, 62) Musa, alejhisellam nije posumnjao u Allahovu pomoć, čak ni onda kad je pred njim bila prepreka velika kao more, a iza njega narod koji mu nevjeruje. Muslimani  ne smiju zapasti u beznađe i strah baš zato što su muslimani, što im je vjera islam koja uči čovjeka da postane bolja verzija sebe, koja ga vodi putem kojim će proživjeti svoj životu u miru i onako kako je najbolje za njega. Nijedan problem nije veći od Allahove milosti, i zapamtite, nijedan problem nije samo problem, već se u njegovom mraku krije svijeća koju treba zapaliti.Svaka patnja je poput kiše, cilj joj je da nas očisti, a na nama je da li ćemo to prepoznati."

I jeste tako,samo sto će neki ljudi zaista osjetiti kišu, a neki će samo pokisnuti i nastaviti po svom.. Ovaj svjet(Dunjaluk)na zemlji je nekompatibilan s bilo kojim idealizmom jer mi živimo u pardoksalnom svjetu suprotnosti gdje u isto vrijeme je ovaj svijet toliko nepravedan,nasilan i surov koliko i harmoničan,miroljubiv i pitom u nekim segmentima.Svijet nije lijepo mjesto,ali ljudi kao ljudi često više vide zlo i loše stvari, dok lijepe olahko shvataju. Bitno je kako se osjećamo i način na koji doživljavamo situaciju...svaki će zdravi optimista i u lošoj situaciji,u razočarenju pronaći nešto pozitivno i oslonit će se na to dok će pesimista i onda kada mu se dogodi nešto preljepo uvijek vidjeti lošu stranu. I po tome vjerujem da optimisti žive ispunjenijim i sretnijim životima; pesimizam je navika, i kao svaka navika može se razbiti, potrebna je promjena percepcije i pisanje novog životnog narativa.Negativnosti se mogu i igronisati kao i što se mnogo toga igroniše u životu. Za razliku od raznih pesimističkih  '' higijeničara '', ja mislim da je dobro spoznati sebe i svoje mogućnosti u svim mogućim stanjima, emocijama, raspoloženjima i situacijama, a onda kad te život izmjesi i rastavi na pra-pra-faktore, treba se znati sastaviti, skinuti kožu pesimizma ponovo odbauljati na svjetlo sa novom i šarenom kožom optimizma, dakle ne lijepiti se predugo na ružna sjećanja, nego odbolovati, dignuti se i u opet u lov.

Meni optimizam u zdravim dozama dođe kao sposobnost regeneracije,ili bolje reči jedna plemenita ratnička vještina  u ovom paradoksalnom svijetu, kao i umijeće unutarnjeg osnaživanja i iscjeljivanja. U tom, smislu od zla koje se nekom desi mogu nastati dobre stvari, ali čovjek za to mora biti i dobar borac i spretan kao mačka da se u raznim situacijama zna dočekati na noge. Ili piper koji skakuče.