17.07.2017.

PRIJATELJI SE NE MOGU ZABORAVITI



"El-Hatīb bilježi slijedeću predaju koju od Muhammeda, alejhisselam, prenosi el-Berā': "Rekao je uzvišeni Allah: 'Moga roba odlikovao sam sa četiri svojstva:

- dominacijom jahalice nad voljenom osobom jer da nije toga kraljevi bi je potcjenjivali kao što potcjenjuju zlato i srebro;

- za tijelo vezao sam (proces) truhljenja jer da nije toga nikada ne bi mogao prijatelj sahraniti prijatelja;

- dominacijom raspoloženja nad tugom jer da nije toga nestalo bi potomstva; i

- odredio sam (svemu) kraj a produžio nadu jer da nije toga dunjaluk (Ovaj svijet) bi propao i niko ne bi umro od starosti."

Čitajući citirani hadis biće se automatski koncentrira na četiri stvari koje mu, pored ostalih, omogućavaju samosvijest: ljubav, prijateljstvo, optimizam i nadu.

Mislim da nema broja ponuđenim definicijama ljubavi. Ko sve o njoj razmišljao nije. Neki je hvale, neki kude; neki je se plaše, drugi joj se bezuvjetno predaju. I strah, i spremnost, i kuđenje, i hvaljenje sve su to očekivani procesi kod čovjeka koji o ljubavi tek razmišlja, koji je ljubav samo ovlaš upoznao, koji ljubav dovoljno ne osjeća; a nije svjestan toga.

Čovjekovo bîvanje ozbiljeno je (postalo je stvarno) radi činjenja ibadetâ (bogoslužjâ) Allahu, dž.š.: "A nisam stvorio džine i ljude osim da Mi robuju..."Kur'an, sura Oni koji pušu, ajet 56. Svu ljubav čovjek treba usmjeriti Bogu dragome jer On je Stvoritelj svega (el-Halik) i On odlučuje ko će nam, od stvorenja, uzvratiti voljenje (Kādil Hādžāt). On nam služi kao ravan za odraz osjećajâ, usmjerimo li ljubav Njemu On će je vratiti nama, reflektiranu kroz stvorenja (ili stvorenje), kako se veli:

"Kada Allah zavoli nekog Svog roba, pozove Džibrila i kaže mu: 'Ja volim tog i tog, pa ga voli i ti!' I Džibril ga zavoli. Potom Džibril kaže stanovnicima nebesa: 'Allah voli tog i tog, pa ga volite i vi!' I oni ga zavole. Tada ga zavole i stanovnici Zemlje..." Hadis-Muslim, Malik, Buharija i Tirmizi.

Nesumnjivo, jedan od najsnažnijih odraza Allahove ljubavi prema čovjeku (a to predstavlja odraz istinske čovjekove potrebe za voljenjem) jeste rađanje/postojanje prijateljstva među ljudima.

Njegujući prijateljstvo svaka osoba približava se Bogu dragome. Voljeti drugoga kao prijatelja znači voljeti, prvenstveno, ono božansko (er-Rûh) u drugome. Vezujući se za prijatelja, poštivajući ga, uvažavajući njeno/njegovo životno opredjeljenje, ne dirajući u njenu/njegovu slobodu, ustvari se pokoravamo Allahovoj volji, i to Volji, Koja želi a ne prisiljava.

Samo iskreno prijateljstvo može doseći takav stupanj da nam se teško odvojiti od nekoga za koga nismo krvno, po mlijeku niti po tazbinstvu vezani."


Analizirajući ovo gore navedeno još jednom se uvjeravam koliko istine ima u ovome svemu ,jer posjedovati iskrene prijatelje je veliko bogastvo,ponekada nismo ni svijesni koliko.

Ovih dana mojih priprema za odlazak u Tursku sve sam više i više svjesnija tog stupnja tužnog rastanka od osoba koje ti nisu krvno srodstvo, ali su dostigle taj stupanj da svojim postojanjem jesu više od toga i da taj rastanak će itekako boljeti.Najviše su to raja sa fakulteta i radne kolege.Iako smo bili izmješane nacionalnosti bili smo kao jedno tijelo.I posmatrajući nas nikada neću shvatiti tu ljudsku mržnju i izopačenost prema drugome i drugačijem.Da će mi puno nedostajati to već sada znam  uvijek je tako,sve ima svoje razloge što i kada smo se sreli i koliko smo bili skupa,.ništa nije vječno pa ni sam čovjek i u Božije se ne miješam,znam da je to Njegovo pravo kod mene,a moja sudbina..i znam jedino da ću sa sobom ponijeti lijepe uspomene koje ću čuvati kao najdraže blago u svom životu.Čovjek nije onoliko snažan koliko duševnog tereta može ponijeti, nego koliko emocija može podijeliti s dragim ljudima. Ti ljudi najčešće nisu ni roditelji, ni brat, ni sestra pa čak ni supružnici ili partneri u vezi. Kada bez straha možeš ogoliti dušu, reći čega se bojiš, koga voliš, kada možeš zaplakati, u lice sve sasuti, reći  i volim te kada zatreba, kada zna što misliš čitajuči sa tvoga lica, e onda si bogat čovjek.Mi danas živimo u jednom svijetu koji je veoma dunjalučki materijalnoi orijentiran i u kojem novci, bogatstvo i prestiž igraju veliku ulogu. Sve se vrti oko visokog profita, visoke efikasnosti i sposobnosti natjecanja. Zbog toga, moralne vrijednosti i ljudskost nisu bitni i ostaju u pozadini. Svako od nas je potrošač i ako bi pitali sto ljudi na ulici što im je cilj u životu ili što bi željeli drukčije, onda bih sigurno osamdeset od njih reklo da bi željeli biti bogati.
Ponajprije bih želila  razjasniti što je bogatstvo po mom mišljenju.. Bogatstvo je raspoloživost materijalnim i nematerijalnim dobrima, koji obogaćuju život. Većina, kad čuje riječ „bogatstvo“, misli na novac, na veliku vilu, na skupi i brzi auto i na markirane stvari. Većina traži baš u tim materijalnim dobrima svoje emocionalno ili bolje reči duhovno ispunjenje.. Oni misle da ih samo novac čini sretnim, ali ta  materijalna dobra mogu samo privremeno nekoga učiniti sretnim, ali ne mogu mu nikada dati zadovoljstvo duše. Jer novac dolazi i odlazi. Što više para neko posjeduje, to je veći strah da će sve izgubiti i te aveti ga stalno proganjaju. Taj strah je odgovoran da je čovjek nesretan, da postane škrt i da mu se pokvari karakter. Pokušava se sve učiniti da se novac zadrži i da se umnoži. Zbog toga se ružno postupa sa bližnjima i okolinom. Čovjek se razgraniči od društva i nastavi dalje živjeti sam da može svoju cijelu pozornost dati novcu.U mojim očima su nematerijalna dobra presudna i samo ona određuju bogatstvo jednog čovjeka.A najveće nematerijalno dobro koje čovjek može posjedovati je prijateljstvo.
 
Prijateljstvo obilježava pozitivnu povezanost i pozitivni osjećaj između osoba koji se pokazuje u simpatiji i povjerenju. Prijateljstvo se temelji na naklonosti i na međusobnom poštovanju.Prijatelji su osobe kod kojih mogu uvijek doći kad imam bilo koje poteškoće. Prijatelji me neće nikada osuditi zbog mojih grešaka, razumjet će kad želim biti sama i utoliko bit će odma tu ako ih budem trebala. Ja prijateljima smijem pokazati strane svoje osobnosti za koju ostali ljudi nikad neće saznati. Nije potrebno da promijenim svoje „ja“ niti da glumim najjaču osobu, nego mogu biti slaba i pustiti da me oni uhvate kad padam. Prijatelji se vesele mojim uspjesima i tješe me ako doživim poraz. Prijatelji su  osobe koje poznaju moju prošlost, vjeruju u moju budućnost i koji me prihvaćaju kakava jesam. Prijateljima je stalo do tebe iako nisi u pravu, jer svako bi stao do tebe ako si u pravu. Čovjek treba nekoga na ovome svijetu jer niko ne može biti sam, samoća čini ljude nesretnima. Zato je prijateljstvo najveće blago i to blago treba čuvati i svaki dan obnavljati.Ako mi ili naši prijatelji nemamo ova svojstva jedni između drugih  bježite od te farse iskrenog prijateljstva k'o od teške bolesti za doba rata u najcrnjoj noći…

Ovih dana volim svoje prijatelje na poseban način jer za mene i jesu bili posebni i svako je se na poseban način ugravirao u moju dušu,ovih dana pišem u svom životu posebnu priču jer znam da moj najbolji i najiskreniji prijatelj, Uzvišeni Allah čovjeku daje samo ono što je za tu osobu u tome trenu najbolje, makar to nekada znalo čovjeka silno zaboljeti. No, šta god mu drago oduzme, zapravo to uzme kod Sebe i čuva ga na najljepši način da bi ga ponovno, u pravome trenu, osobi od koje ga je uzeo, vratio.Možda mi ih jednog dana opet vrati, a do tada živim u nadi da će ovo prijateljstvo aBd vječno trajati bez obzira ma gdje god mi bili nešto lijepo u našim životima će se uvijek spominjati...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic