♫♫
Iskustvo poučava

Jannah~
visits:15437
22.10.2018.

BABO JA SAM SADA JAKA I VELIKA-YUSUFÇUK BAHÇE 2 -DIO

Jednom sam čula da je svaka želja blagoslovljena jer postoji neki razlog zašto smo upravo to zaželjeli, naravno ovde se podrazumjevaju normalne želje..Mnogo sam se puta uvjerila u istinost tih riječi, jer ono što ti tražiš,u stvari to isto traži tebe i bilo gdje da odeš na bilo koji dio svijeta naći ćeš ono to si želio i izgledat će kao da je baš tebe č ekalo.A ono što je mene čekalo bilo mi je pred nosom od 3600 m2  , samo ja nisam znala na koji nač in da izrealizujem svu tu silnu želju u plodnu kreativnost.Raspored moje bašte je trebao imati neki smisao, nisam želila da izgleda kao samo nabacano ili da bude sve u savršenom  redu kao pod špagom, ili preslikano nekim tuđim idejama sa neta ili uređeno firmama koje su se bavile vrtlarstvom i nudili svoje usluge.Trebalo je biti nešto lično moje gdje sam trebala unijeti dio sebe u sve to.Sa blokom u ruci i grafitnom olovkom sam pravila skice obilazeći zemljište brišuči ili dodavajući neke nove detalje.

Kada sam bila mala nana bi mi pričala prič e prije nego što zaspim, među njima je bila i moja najdraža koja se zvala "Kći vilinog konjica", ta priča mi se toliko svidjela da sam je mogla satima slušati ponovo i ponovo.Kroz tu priÄču sam zavolila ta mala bića toliko da sam jedno vrijeme sve sakupljala u znaku njih, a i proč itala o njima dosta literature.A najdraže bi mi bilo kada sam ih imala priliku uživo posmatrati.Sjedila bih satima fascinirano ispred vode i posmatrala ih kako lete, ljubav prema njima nije prestajala ni mojim odrastanjem, kada god bi uhvatila priliku za odmaranjem u prirodi to bi bilo voda gdje su u blizini bili i vilini konjici, tako da je u tom mom planu o uređivanju bšte bilo definitivno uplanjeno mjesto za jedan ribnjak sa svom vodenom florom i faunom.Jednom dok sam sjedila sa svojim prvim komšijama, starijim brač nim parom u penziji koji su bili prosvjetni radnici, djed profesor biologije mi reč e, posmatrajući me kako gledam čežnjivo njivo prema vilinom konjicu, da uzmem leda iz čaše i pružim ruku da će on sam ubrzo sletiti na nju.I zaista bi tako.Dok sam ja uživala u njegovoj ljepoti tako izbliza, djed me upita da li znam po čemu je on dobio ime Yusufč uk, na šta se ja i Adna pogledasmo,nikada č ule za to, ali baš  Yusufč uk bijaše interesantno za nas.Ime Yusufčuk je dobio zbog svoje ljepote koja podsjeća na posebnu ljepotu Jusufa a.s. i visokog nivoa koji je on postigao ..tako da i Yusufčeka smatraju najljepšim, a ujedno i najfascinantijim insektom iznad drugih insekata zbog njegove elegantne strukture koja fascinira svojim spoljašnjim izgledom i ljepotom, a  i samom posebnosti i  vrijednošću tog insekta.Pomisli u sebi kud mu dadoše baš to ime i to značenje od svih imena i poslanika i da ja nabasam na sve..i kažu ponekada slučajnost .hm,a Adna se poč e smijati mom izrazu lica tiho pjevušeći".. znam, ima tu malo istine a malo sudbine.. " Ah ti Yusufčeki, po svukuda ih ima..Pošto sam namjeravala srediti prvo dio gdje bi bio ribnjak dijed mi je obećao kao iskusni biolog pomoćii da dobavimo larve Yusufčeka u obližnjim jezercima i vodama jer ih je znao razlikovati po velič ini razvoja, pošto oni malo duže trebaju da se oforme iz jajašca u larve i odraslog vilinog konjica, tako da bi moj ribnjak faktič ki ostao bez njih par godina, a to ne bi bilo dobro, zato je trebalo da ih preselimo kod mene kao larve.Ne samo da su bili prelijepi,i stvarno ponekada oduzimali dah svojom ljepotom i bojama, vilin konjic je bio  jedan od rijetkih insekata koji je imao znač ajnu ekološku ulogu u svojoj okilini zbog samog položaja kojeg  su zauzimali u vrhu lanca ishrane.Bili su i izvandredni  bioindikatori i imali su vrlo usku ekološku valencu u odnosu na skup ekoloških faktora zagađenja u životnoj sredini, s obzirom da se štetne materije akumuliraju u njihovim tijelima, a kao izraziti predatori ovi insekti učestvuju i u regulisanju brojnosti štetnih insekata, a posebno su bili dobri lovci na komarce i muhe.O Yusufčekuku bi mogla pisati satima, neka ovo bude za sada..

Trebalo je samo htijeti i otpočeti..





Vodenim biljkama ugodu napraviti i okolinu urediti.






A šta bi bio ribnjak bez Yusufčuka. Da vidiš jedno treba ti dvoje,i onaj koji voli i voljeni,i onaj koji želi i željeni.Toliko željeni vilini konjici su konač no stigli u svoj novi dom.Nije dugo potrajalo, a novi stanovnici Yusufčuk bašće su svojim prisustvom poč eli uljepšavati njenu okolinu.Lijetjeli su svukuda i bilo ih je uživanje imati u svojoj blizini.Često bi slijetali na moju ruku ili mahramu,zadržavali se neko vrijeme i opet letjeli svojim putem, a mene bi svaki put oduševljavali svojom ljepotom i bojama.









Dobili su i drušvo..kreket žaba me je uvijek podsjećao na dijetinjstvo..a i lijepo je u večernjim satima  uz šoljicu čaja slušati njihovu pjesmu pomiješanu sa pjesmom cvrč aka, prava simfonija.





Trebalo je samo č ekati i diviti se Božijem stvaranju..kako iz obič nog nastaje čudesno i kako sve oživljava..sve mijenja obliki boju.









Žuti ljiljan, ne može  bez barem malo Bosne, pa kako god.



Ljudi traže da ugledaju čuda, a ja gledajući ovu transformaciju ovog malog bića ,čudim se nama ljudima što tražimo č uda u velikim stvarima dok nam se istinska čuda dešavaju ispred nosa samo ih ne zamjećujemo.Doduše zamjetili su oni koji su konstruisali helikopter prema ovom biću pa kažu evolucionarni č ovjek,hudi insan nije spretan sopstvenom mštom i onom pameću što mu je data ostvariti samog sebe, a kamo li stvoriti, a da nije  potpomognut nekim vrijednostima iz prirode od kreativnosti Najvećeg Kreatora .Ko bi rekao da iz ovakve ličinke  će izaćii ovako prelijepo stvorenje.. "Uzvišen je Onaj u č ijoj je ruci vlast - On sve može! ..- ti u onome šio Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak" Kur'an































Plan je bio gotov i trebalo je "samo" raditi po njemu.Ono "samo" malo me je "uvečalo" tako da sam se ponekada osijećala i suviše " velikom" i izgledalo je da sam zagrizla malo većii zalogaj nego što sam porasla,jer sam sve više i više uviđala da je moj otac donekle bio u pravu,zahtijevalo je više teijelesnog truda i vremena i meni bi bilo puno lakše da nisam uz to i radila, ali nisam se žalila i predavala, znala sam da će proći ,jer taj početni posao je bio najteži.U stvari kada ideš i u teretanu isto imaš tijelesni napor bez veze, ovako znaš barem zbog čega se trudio i to me je najviše obdržavalo.Imala sam i mnogo pomoćnika, hvala Bogu.Ono što smatram svojim najvećim životnim uspjehom, postigla sam zahvaljujući nepovoljnim okolnostima ili uslovima i malignom okruženju .Da su  bili bolji, vjerojatno bih se uljuljkala u ugodu i ne bih bila kreativna.Kreativnost raste iz teškoća, a rijetko ili nikada iz ugode.Za mene ne postoji opcija "neću i ne mogu" osim onih koja su vezana uz fizička ogranič enja. Npr..neke stvari mada sam znala kao žensko su jednostavno imala ta neka tijelesna ograničenja i razgranič enja na muško i žensko ili više nisam bila u dobi da postanem vrhunska balerina, jer sam za to trebala vježbati od ranog djetinjstva.Za mene postoji opcija " mogu probati barem, ili to hoću, i onda u to ulažem sve svoje potencijale,trebalo je samo volje, jer volja pokreć e svijet, to sam shvatila u ovo zadnje vrijeme."Duboko vjeruj u ono što želiš i zapamti: izgubljeno je samo ono č ega se odreknemo! "Često puta mi je naumpadalo ovo, samo što smo mi insani prepotentni da se uhvatimo u koštac sa samim sobom i sve shvatamo kao otrcane faze.A nije tako.Ako mislimo da na nekom mjestu, bilo kojem ili bilo gdje, ne možemo postići svoj maksimum, bit će tako.Ljudi su najčešće uhvaćeni u svoje negativne emocionalne navike. One su kao utrti putovi kojima idemo bez razmišljanja, automatski.Ali, navike se mogu promijeniti.To znač i da mi u bilo kojem dijelu svijeta možemo reč i: ovo ću sada ili danas (u)raditi drugačije.Ako ustajemo s mišlju da će opet sve biti isto, loše, bolno,neuspiješno, neinventivno, to bi mogla biti negativna emocionalna navika.Ako je želimo razbi(ja)ti mogli bismo reči: "danas ću nastojati biti budna (svjesna) u svakom trenutku dana i nastojat ću stvari raditi drukč ije ili bolje (ako znamo što bi bilo bolje ili što bi trebalo uč initi da se nešto odvija bolje)".Svi smo mi ono što izaberemo biti.Izgleda kao teorija, a nije, ispraksirano je.

''Ko ožiivi zemlju, imat će za to nagradu''. Poslanik, a.s.

Kako je lijepa naša vjera Islam, ne samo što te nagrađuje za ispunjavanje i oživljavanje svojih želja ,nego imaš uz to i prave smjernice i upute kada su ti najpotrebnije onako gratis.Kad god sam pogledala u zapuštenost ove zemlje pomislila sam na ovaj hadis.Bilo je vrijeme da oživljavamo jedna drugu uzajamno..trebalo je samo početi.. i puno truda do oživljavanja.





Moja najdraža palma je trebala biti orijentir za moj povrtanjak..Meni kada nešto uđe u srce to tu i obitava, ovo mjesto mi je bilo posebno drago.Kada sam rekla da ću ovdje sijati povrće jer sam pod rukom osjetila zemlju koliko je prhka i pitoma ,kao i da ću ispod nje odmarati i piti kahvu, mislili su da se šalim, jer je bilo sve toliko zaraslo oko nje ,čak mi je otac priznao da sam tvrdoglavija i hoćnija od njega,ali je ipak stao sa mnom rame uz rame u radu i dao podršku u svakom smislu. i to mi je bio najdraži momenat.I zaista sam pila kahvu i ne samo to , naš Gospodar je Silni i Mudri , On sve zna..

“ U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara, a u neplodnom tek s mukom. Eto tako Mi, na razne načine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju .“(Al-A'raf 58 ajet)











Ponekada pri čišćenju bi me posmatrali moji "azilanti" sve one životinjice koje sam prisvojila zvala sam azilantima ,bašta je bila puna čuda koje su mene opet i opet oduševljavali.Marti i Mlada su bili moji strastveni navijači, jer sam uvijek u đepu imala nešto za njih.











Intezivnim krčenjem i čišćenjem Yusufček bašća je postepeno dobijala konture i oblik koji sam ja željela, sve sam bliže bila snu,trebalo je još samo nanino sjeme da oživi.Kažu Sabur moraš prvo osjetiti na leđima pa onda na duši.Ima li su pravo.Znalasam da ču dočekati jer mi je sve više i više u duši rastao mir.










Stariji postovi